NP SKADARSKO JEZERO
Nacionalni park Skadarsko jezero se nalazi na granici između Crne Gore i Albanije. Crnoj Gori pripadaju dve trećine jezera dok je jedna trećina na teritoriji Republike Albanije. Crnogorski dio jezera sa priobaljem, površine 40.000 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1983. godine.
Živopisno i po mnogo čemu jedinstveno Skadarsko jezero smjestilo se u zetsko-skadarskoj kotlini, zadržavajući rijekom Bojanom kontakt sa Jadranskim morem, od kojeg ga je u dalekoj prošlosti odvojio lanac visokih planina.
Sa površinom od 370 do 530 km², zavisno od vodostaja, predstavlja najveće jezero na Balkanu. Odvaja se od ostalih nacionalnih parkova kao područje sa izrazitim limnološkim karakteristikama, izuzetnim bogastvom ornitofaune i ihtiofaune i bujnom vegetacijom močvarnog tipa. Predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog područja.
Samo jezero je kriptodepresija, što znači da se neki djelovi njegovog dna nalaze ispod nivoa mora. Takva mjesta nazvana su sublakustrični izvori ili oka. Ima ih oko 30. Najdublje oko je Radus, dubine 60 m, a po nekim podacima i dublje, dok je prosječna dubina Jezera oko 6 m.
Njegove obale su razuđene i bogate brojnim zalivima, poluostrvima i rtovima, većinom močvarne, obrasle širokim pojasom trske. Biljni svet je bogat i raznovrstan.
Kao značajno stanište vodenih ptica Skadarsko jezero je Ramsar konvencijom 1996. godine upisano u Svetsku listu močvara od međunarodnog značaja.
Zahvaljujući prvenstveno očuvanju ekosistema i usled nepristupačnosti nekih djelova jezera, naročito uz njegovu sjevernu močvarnu obalu, Skadarsko jezero je ptičji raj čak za 264 vrste ptica, od kojih su mnoge u najvećem dijelu svojeg areala, proređene i ugrožene. U Evropi rijedak kudravi pelikan (Pelicanus crispus) postao je zaštitni znak jezera i nacionalnog parka.
Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici: arheološka nalazišta, manastirski kompleksi i utvrđenja, razbacani u širokoj lepezi u basenu Skadarskog jezera, govore da je još u XIV i XV vijeku ovo područje bilo značajno kulturno središte.
Izuzetnu grupu kulturnog nasleđa čini tradicionalno narodno graditeljstvo, stara nenaseljena i zapuštena ribarska naselja, smještena na samoj obali Jezera, Radus, Krnjice, Poseljani, Karuc, u kojima se nekada stanovalo, živjelo od ribarenja i raspletale ribarske mreže.
Živopisno i po mnogo čemu jedinstveno Skadarsko jezero smjestilo se u zetsko-skadarskoj kotlini, zadržavajući rijekom Bojanom kontakt sa Jadranskim morem, od kojeg ga je u dalekoj prošlosti odvojio lanac visokih planina.
Sa površinom od 370 do 530 km², zavisno od vodostaja, predstavlja najveće jezero na Balkanu. Odvaja se od ostalih nacionalnih parkova kao područje sa izrazitim limnološkim karakteristikama, izuzetnim bogastvom ornitofaune i ihtiofaune i bujnom vegetacijom močvarnog tipa. Predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog područja.
Samo jezero je kriptodepresija, što znači da se neki djelovi njegovog dna nalaze ispod nivoa mora. Takva mjesta nazvana su sublakustrični izvori ili oka. Ima ih oko 30. Najdublje oko je Radus, dubine 60 m, a po nekim podacima i dublje, dok je prosječna dubina Jezera oko 6 m.
Njegove obale su razuđene i bogate brojnim zalivima, poluostrvima i rtovima, većinom močvarne, obrasle širokim pojasom trske. Biljni svet je bogat i raznovrstan.
Kao značajno stanište vodenih ptica Skadarsko jezero je Ramsar konvencijom 1996. godine upisano u Svetsku listu močvara od međunarodnog značaja.
Zahvaljujući prvenstveno očuvanju ekosistema i usled nepristupačnosti nekih djelova jezera, naročito uz njegovu sjevernu močvarnu obalu, Skadarsko jezero je ptičji raj čak za 264 vrste ptica, od kojih su mnoge u najvećem dijelu svojeg areala, proređene i ugrožene. U Evropi rijedak kudravi pelikan (Pelicanus crispus) postao je zaštitni znak jezera i nacionalnog parka.
Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici: arheološka nalazišta, manastirski kompleksi i utvrđenja, razbacani u širokoj lepezi u basenu Skadarskog jezera, govore da je još u XIV i XV vijeku ovo područje bilo značajno kulturno središte.
Izuzetnu grupu kulturnog nasleđa čini tradicionalno narodno graditeljstvo, stara nenaseljena i zapuštena ribarska naselja, smještena na samoj obali Jezera, Radus, Krnjice, Poseljani, Karuc, u kojima se nekada stanovalo, živjelo od ribarenja i raspletale ribarske mreže.
Trenutno nesto najaktuelnije : KRSTARENJE JEZEROM - uz ljubazno osoblje,vodica, dobru hranu i muziku i naravno drustvo koje vi izaberete, trocasovna voznja brodom, zaista nesto sto treba osjetiti,pravo uzivanje.
ОдговориИзбриши